ZA SIGURAN KORAK
ZDRAVA STOPALA
Tokom desetog meseca života detetova sposobnost kontrole mišića spušta se prema kolenima i stopalima. Dete je sposobno da nosi sopstvenu težinu, mada je još uvek nesigurno u kukovima. Stajanje, hodanje, uz pridržavanje i samostalno hodanje, zavise od njegovih mišića i koordinacije, ali i od samopouzdanja i motivacije. Ne možete da ga na silu naučite da sedi, stoji ili hoda – dajte mu priliku, obratite pažnju na njegovu sigurnost i neko će pre, a neko posle prvog rođendana iznenaditi ukućane prvim koracima.
Ne obuvajte mu cipelice zato što je počelo da stoji – biće mu potrebne za hodanje napolju, ali u ovom periodu samo će mu otežavati održavanje ravnoteže. Kada zbunjeni i uznemireni krenete u kupovinu „cipelica za prohodavanje”, razmislite da li su mu zaista potrebne i da li su neophodne za pravilan razvoj stopala.
KAKO PREPOZNATI PROBLEM SA STOPALIMA
U majčinom stomaku dete boravi u idealnom, mada ograničenom prostoru. Ukoliko je beba krupna ili zauzima neuobičajen položaj, može se dogoditi da se rodi sa stopalima okrenutim više ka spolja ili ka unutra.
Teže deformitete primeti pedijatar u porodilištu i sa korektivnim vežbama ili s operativnim lečenjem započinje se odmah. Blagi deformiteti su mnogo češći i uspešno se koriguju jednostavnim vežbama koje radi majka s detetom kod kuće ili uz pomoć fizioterapeuta. Često su promene u položaju stopala udružene sa tortikolisom – dete rađe drži glavu nagnutu na jednu stranu.
Pošto potkožno masno tkivo ispunjava uzdužni svod stopala, svako novorođenče ima ravna stopala. Ovo masno tkivo se povlači tek posle četvrte godine, pa se tek tada formira tipičan izgled zdravog stopala koje sa unutrašnje strane ne dodiruje tlo pod teretom težine tela. Ukoliko se kod deteta ne razviju dovoljno jake koštano-mišićne veze koje održavaju poprečni i uzdužni svod stopala, stopalo će ostati ravno, a pri hodu će se kompenzatorno koristiti njegova unutrašnja strana. Deformitet je prisutniji u razvijenim, gradskim sredinama.
Roditelji često od pedijatra traže savet u vezi s kupovinom prvih cipelica, obično u vreme kada dete tek počne da se oslanja na noge. U želji da preduprede nastanak ravnih tabana ili da ubrzaju prohodavanje, ne žale ni vreme ni novac za kupovinu obuće. Ukoliko ste u dilemi da li su vašoj bebi neophodne tvrde, duboke, ortopedske cipele, razmislite pre svega da li se može hodati i bez cipela?
Generacije naših predaka su prohodale i pravilno hodale bose, u cipelama bez anatomskog uloška, ili u jedinim nasleđenim cipelama koje je porodica mogla da im priušti – da li poznajete ijednu baku koja ima ravne tabane? U kulturama gde ljudi hodaju bosi nema deformiteta stopala. Nasuprot tome, sa razvojem civilizacije i sve razvijenijom industrijom obuće sve ih je više, naročito u gradskim sredinama.
ČARAPICE
Kad počne da stoji, deblje čarapice sa neklizajućom podlogom će ga zaštititi od hladnoće i klizanja, a omogućiće mu kontakt sa podlogom i održavanje ravnoteže. Obuća će mu biti neophodna kada počne da hoda napolju. Najbitnije u izboru cipela za dete nije model nego prava veličina – dete vam ne može reći da li su mu cipelice kratke ili tesne, uvek je bolje da mu budu malo velike – nekoliko milimetara u dužinu i širinu omogućavaju dovoljno prostora za pokretanje prstića u čarapicama.
Imperativ kupovine dubokih, tvrdih cipela sa anatomskim uloškom zadržao se u nekim sredinama – pokušajte da nađete takvu obuću bilo gde u Evropi i dočekaće vas začuđeno lice prodavačice na dečjem odeljenju. Najbolje bi bilo da se cipelice kupuju u specijalizovanim prodavnicama gde je moguće izmeriti dužinu i širinu stopala, ili napravite otisak bosog stopala na papiru i proverite da li ga možete smestiti u model koji vam se dopada.
RAVNI TABANI
Razvoj stopala se prati na svakom sistematskom pregledu kod pedijatra. Ukoliko se i posle četvrte godine održavaju spušteni svodovi (ravni tabani), dete gazi nepravilno, obično unutrašnjom stranom stopala. To ne znači da stopala nisu imala pasivnu potporu anatomskog uloška u cipelama, nego da se mišići i ligamenti nisu dovoljno razvili da formiraju luk stopala potreban za pravilan hod.
Najbolje je da dete koje u četvrtoj godini ima spuštene svodove stopala pregleda fizijatar koji će vam pokazati vežbe i kontrolisati postignuti napredak. U apotekama se mogu kupiti i setovi pomagala za vežbanje kod kuće. Savetuje se bavljenje sportom, hodanje po šljunku ili travi bez obuće, hod na prstima i petama (obratite pažnju kako se pri podizanju na prste odmah istakne svod na stopalu), kotrljanje oklagije, skupljanje klikera nožnim prstima. Energiju uloženu na traganje za idealnim cipelama preusmerite na igru i sport koji će pomoći pravilan razvoj stopala deteta.